Prosječnog Indijca sam spomen riječi 'Swadeshi' podsjeća na indijski pokret za neovisnost i nacionalističke vođe poput Mahatme Gandhija; ljubaznost kolektivno društveno pamćenje nedavne prošlosti. Tako sam se povezao s Dadabhai Naorojijevom 'teorijom odljeva bogatstva' i siromaštvom i svjetski poznatom, nenasilnom, borbom za slobodu protiv britanskog ekonomskog kolonijalizma, kada sam slučajno primijetio, davne 2006., metalnu ploču na ispred zgrade u središtu Londona spominjući "Dadabhai Naoroji je živio u ovoj kući" kao član Donjeg doma.
Indijska borba za neovisnost uglavnom se vodila na temelju 'swarajya (samoupravljanja) za svadeši (proizvedeno u Indiji)' i bojkot uvozne robe proizvedene u inozemstvu.
Swadeshi je postala gotovo sveta riječ koja još uvijek izaziva osjećaj nacionalističkog žara i domoljublja. Ali osim emocionalnog žara, Swadeshi je bio vrlo zdrav ekonomski princip. To je propisno prepoznato na djelu kada je ekonomska samopouzdanje postalo ključno načelo ponovne izgradnje nacije u Indiji nakon stjecanja neovisnosti, što se odrazilo na industrijski razvoj velikih razmjera za koji se zalagao Nehru kao premijer i još važnije u 'samopouzdanju u proizvodnji hrane' na čijem je čelu bio Indira Gandhi kasnije.
Ali osamdesetih godina Indija je izgubila swadeshi od 'globalizacija i slobodne trgovine'. Ovoga puta Britanija je već prestala biti proizvodno središte i više nije bila u potrazi za tržištima.
Novi oblik kolonijalizma bio je na pomolu i novi gospodar zmajeva bio je tiho super aktivan u potrazi za novim tržištima za svoju proizvodnu industriju.
Kina prešla je jako dug put od osiromašene nacije pedesetih godina do ultrabogate neoimperijalističke sile današnjice koja daje jeftine zajmove zemljama u razvoju za izgradnju cesta, luka i željeznica kako bi jeftine proizvode proizvedene u Kini dovela na tržišta za prodaju.
I pogodite odakle dolazi financijska snaga ili bogatstvo Kine? Još se možete sjetiti Dadabhaija Naorojija 'teorija o odljevu bogatstva'. Nitko to ne bi primijetio da Kinezi nisu pogriješili zbog lošeg upravljanja korona krizom. Borba protiv korona virusa zahtijevala je velike količine maski, pribora za testiranje i drugih sličnih artikala iz Kine. Odjednom su svi osjetili bolove ovisnosti jer su sve proizvodne industrije u Kini. Odjednom, svi primjećuju da su sve razvijene zemlje u potpunom neredu s ogromnim ljudskim i ekonomskim troškovima, ali Kina je uglavnom nepromijenjena i zapravo je postala jaka.
Poput mnogih zemalja, i Indija se pretvorila u 'tržište' jeftinih kineskih proizvoda (točnije među najvećim tržištem).
Indijska lokalna industrija gotovo je desetkovana zbog konkurencije jeftinih kineskih proizvoda. Sada se čak i božanstva Ganeshe i drugih bogova proizvode u Kini za obožavanje u Indiji. Rečeno je da će se indijski farmaceutski sektor srušiti za tjedan dana ako se uvoz API-ja iz Kine zaustavi na tjedan dana. Nedavna zabrana telefonskih aplikacija nije čak ni vrh ledenog brijega.
Indija se još jednom pretvorila u tržište strane robe, ali ovaj put to nije demokratska Britanija, već takozvana komunistička Kina.
Povijest se ponovila, a da to nitko nije primijetio. Ali kako su se svi izgubili u gagi globalizacije?
Indijske političke stranke i političari diljem spektra vjerojatno su bili previše okupirani otkrivanjem novih tehnika za ostanak na vlasti i pobjeđivanjem na izborima, dok su njihove kineske kolege usred noći spaljivale ulje u pedantnom planiranju izgradnje nacije i konsolidacije položaja Kine u svijetu.
Nema veze, sada imamo 'Atma Nirbhar Bharat', odnosno 'Samopouzdana Indija'. Ali Indija je svakako napravila puni krug.
Gledajući kako su njegovi nasljednici ignorirali 'teoriju o odljevu bogatstva', Dadabhai Naoriji bi se okrenuo na svom počivalištu.
***
Autor: Umesh Prasad
Stavovi i mišljenja izraženi na ovoj web stranici isključivo su stavovi i mišljenja autora (autora) i drugih suradnika (suradnika), ako ih ima.
