Može li se sanskrt oživjeti?

Ključno je očuvati nasljeđe indijske civilizacije. Sanskrt je temelj "značenja i narativa" moderne Indije. To je dio priče o tome “tko smo mi”. Indijanski identitet, kulturni ponos, konsolidacija indijskog nacionalizma; sve to zahtijeva promicanje sanskrta.

“Ni postojanja ni nepostojanja nije bilo;
Nije bilo ni materije ni prostora, ….
..Tko zna i tko može reći
Odakle je sve došlo i kako je došlo do stvaranja?
sami bogovi su kasniji od stvaranja,
pa tko zna otkud doista?..”
– Himna stvaranja, Rig Veda 10.129

Jedan od najljepših i najranijih izvještaja o indijskoj tradiciji skeptičkog propitivanja, “Himna stvaranja” prenosi gotovo istu ideju koju danas govore teorijski fizičari ili kozmolozi o podrijetlu svemira; samo da su gornji redovi preuzeti iz najranije poznate literature u povijesti čovječanstva, Rig Vede.

Dakle o naslovnoj slici Anahata čakra povezan s konceptom "ravnoteže, smirenosti i vedrine" u ljudskom životu.

Sanskritski, najjača vehikularna dimenzija indijske civilizacije i majka indoeuropskih jezika za koju se kaže da je najstrukturiranija i najznanstvenija jezik s lingvističkog gledišta. Dolazi s prtljagom duboke mudrosti i bogatog naslijeđa.

Ali pogodite što – sa samo 24,821 govornika (popis stanovništva Indije, 2011.) u zemlji od 1.3 milijarde stanovnika, sanskrt je gotovo mrtav jezik. Može se reći da postoji i ljepša strana – brojka je bila 2,212 (1971.) da bi narasla na 24,821 (2011.). Moguće je da se taj rast može pripisati službeno imenovanim učiteljima sanskrta u školama i na fakultetima. Ipak, sanskrt bi se lako mogao kvalificirati za najugroženiji jezik. Pouzdano mogu reći da je učinak Indije u zaštiti tigrova ili ptica vrlo zadovoljavajući.

Nije da je bilo malo napora vlade i državnih agencija. Nacionalističke vođe bile su svjesne važnosti. Postojalo je nekoliko komisija i odbora – Komisija za sanskrt osnovala je vladu Indije 1957., s naglaskom na sanskrtu u državni obrazovna politika, intervencija Vrhovnog suda kojom se sanskrt proglašava dijelom obrazovanja, doprinosi državnih vlada promicanju i širenju itd. zapravo nisu donijeli nikakav značajniji ishod, što je tim više zbunjujuće s obzirom da sanskrt ima snažnu masovnu političku podršku.

Pa što zapravo nije u redu?

Tvrdi se da je pad sanskrta započeo s Britancima – Macaulayeva obrazovna politika promicanja engleskog (i potiskivanje klasičnih jezika uključujući sanskrt putem povlačenja potpore) stvorila je prilike za zapošljavanje engleski obrazovanih Indijaca u tvrtki. Očigledno, Hindusi su prešli na englesko obrazovanje i ubrzo postali 'redoviti' britanskog vladajućeg establišmenta. S druge strane, muslimani su se opirali engleskom obrazovanju, što je posljedično zaostajalo (kao što je objavljeno u Hunter Reportu). Osim vjerskih obreda, hinduisti su u velikoj mjeri ostali s oskudnim sidrištima na sanskrtu. Kao rezultat toga, bolja prilika za zapošljavanje povezana s engleskim obrazovanjem dovela je do toga da sanskrt odlazi u zaborav. Roditelji su se jako trudili pružiti svojoj djeci obrazovanje na engleskom jeziku za bolju budućnost. Praktično, nijedan roditelj nije preferirao učenje sanskrta za svoju djecu. Ovaj trend ne jenjava i nepromijenjen je čak 73 godine nakon izlaska Britanije iz Indije.

Jezici ne opstaju sami od sebe, oni žive u 'umovima i srcima' ljudi. Opstanak bilo kojeg jezika ovisi o tome potiče li sadašnja generacija govornika svoju djecu da uče i usvajaju jezik. U toj je mjeri sanskrt izgubio svoju draž među indijskim roditeljima u odnosu na engleski. Bez onih koji uzimaju, izumiranje sanskrta je razumljivo. Priča o izumiranju sanskrta leži u ovoj psiho-socijalnoj stvarnosti "beneficije ili prilike za posao" u umovima Indijaca (osobito među Hindusima).

Uostalom, koliki udio roditelja iz srednje i više klase potiče svoju djecu da uče sanskrt naspram recimo francuskog?

Ironično, za mnoge je roditelje učenje europskih jezika pitanje visokog društvenog statusa. Hindusi nisu uspjeli potaknuti svoju djecu da uče ovaj jezik, jedini način na koji sanskrt može izbjeći izumiranje.

Bilo bi nepravedno kriviti vladu ili takozvane 'sekularne' snage. Suština je apsolutni nedostatak "nagona ili potražnje među roditeljima" za učenje sanskrta u Indiji.

Ključno je sačuvati nasljeđe indijskog civilizacija. Sanskrt je temelj "značenja i narativa" moderne Indije. To je dio priče o tome “tko smo mi”. Indijanski identitet, kulturni ponos, konsolidacija indijskog nacionalizma; sve to zahtijeva promicanje sanskrta.

Vjerojatno to nije dovoljno dobro da bude 'dobrobit' niti će povećati priliku za posao. Ali sigurno će pomoći u stvaranju samouvjerenih i jakih osobnosti kojima je jasan 'identitet'.

Međutim, ako su trendovi ikakvi pokazatelji, Europljani (osobito Nijemci) će s vremenom postati čuvari sanskrta.

***

Reference:

1. PublicResource.org, nd. Bharat Ek Koj Dodatak: Nasadiya Sukta iz Rigvede. Dostupno online na https://www.youtube.com/watch?v=wM8Sm-_OAhs Pristupljeno 14. veljače 2020.

2. Popis stanovništva u Indiji, 2011. SAŽETAK SPEAKERS' STRENGTH OF LANGUAGES AND MATERINSKE JEZIKE – 2011. Dostupno na internetu na http://censusindia.gov.in/2011Census/Language-2011/Statement-1.pdf Pristupljeno 14. veljače 2020.

3. Popis stanovništva u Indiji, 2011. USPOREDNA JAČINA GOVORNIKA NAVEDENIH JEZIKA – 1971., 1981., 1991,2001., 2011. I XNUMX. Dostupno na internetu na http://censusindia.gov.in/2011Census/Language-2011/Statement-5.pdf Pristupljeno 14. veljače 2020.

***

Autor: Umesh Prasad
Autorica je alumnistica London School of Economics.
Stavovi i mišljenja izraženi na ovoj web stranici isključivo su stavovi i mišljenja autora (autora) i drugih suradnika (suradnika), ako ih ima.