Slikovito mjesto baštine uz more Mahabalipuram u državi Tamil Nadu u Indiji prikazuje stoljeća bogate kulturne povijesti.
Mahabalipuram or Mamallapuram je drevni grad u Tamil Nadu država u južnoj Indiji, 50 km jugozapadno od Chennaija, glavnog grada Tamil Nadua. Bio je to uspješan trgovački lučki grad u Bengalskom zaljevu još u 1. stoljeću nove ere i korišten je kao orijentir za plovidbu brodova. Mahabalipuram je bio dio tamilske dinastije tzv Pallava Dinastija tijekom 7. do 9. stoljeća nove ere i najvećim dijelom bila je njihov glavni grad. Ova dinastija je vladala južnom Indijom i ovo razdoblje je nazvano zlatnim dobom.
Vjeruje se da je Mahabalipuram dobio ime po kralju Mahabaliju koji se žrtvovao Vamami, petoj inkarnaciji Gospodina Višnu u hinduizmu za postizanje oslobođenja. To je dokumentirano u drevnom indijskom tekstu tzv Vishnu Puran. Riječ "puram" je sanskrtska riječ za gradsko stanovanje. Mahabalipuram se doslovno prevodi kao 'grad velikog Balija'. Grad je poznat po svojim srebrno bijelim pješčanim plažama, književnosti i umjetnosti te arhitekturi koja se sastoji od izvrsnih skulptura isklesanih u kamenu, hramovima i nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.
Pallava kraljevi iz dinastije Pallava bili su vrlo moćni i filozofski mislioci koji su bili poznati kao pokrovitelji umjetnosti. Izgradili su kompleks od sedam hramova poznatih kao 'Sedam pagoda Mahabalipurama', a glavne zasluge za osnivanje ovog kompleksa pripadaju kralju Pallave Narsimhi Varmanu II. Također se smatra da je Mamallapuram dobio ime po njemu jer je dobio titulu Mamallan ili 'veliki hrvač'.
Najstarije spominjanje ovih hramova kao 'pagoda' bilo je kada su korišteni kao svjetionik za vođenje mornara do obale pri dolasku u Indiju. Svi ovi izvrsni granitni hramovi na slikovitim obalama Bengalskog zaljeva koji se nalaze u Mahabalipuramu sada se smatraju potopljenima osim jednog koji je danas vidljiv pod nazivom Shore hram posvećen Shivi i smatra se jednim od najstarijih hramova u Indiji.
Obalni hram doslovno je nazvan tako jer leži na obali Bengalskog zaljeva, iako je to ime sada dodijeljeno, a njegovo izvorno ime još uvijek nije poznato. Ovaj hram, u potpunosti izrađen od crnog kamena, peterokatna je građevina u obliku piramide izgrađena od rezanog kamena s kvadratnom bazom od 50 stopa i visinom od 60 stopa. To je najraniji poznati samostojeći hram u državi Tamil Nadu. Položaj ovog hrama je takav da prve zrake sunca ujutro padaju na božanstvo u svetištu okrenutom prema istoku. Hram je ukrašen zamršeno dizajniranim reljefima.
Posjetitelji ulaze u prostorije hrama kroz prolaz. Oko kompleksa hrama nalazi se nekoliko monolitnih skulptura. U kompleksu se nalazi oko stotinu kipova Nandi i svaki je isklesan iz jednog kamena. Bik Nandi bio je visoko štovan u staroj Indiji. Vjeruje se da je preostalih šest hramova potopljeno u vodu negdje u blizini obale Mahabalipurama. Sklonost kraljeva Pallava prema kreativnosti apsolutno se vidi kroz bogatu i lijepu arhitekturu u Mahabalipuramu. Bogatstvo isklesanih špilja, hramovi isklesani u pojedinačnim stijenama, reljefi odražavaju njihovu umjetničku kreativnost.
Mnoge podvodne ekspedicije, iskapanja i studije provelo je od 2002. Arheološko društvo Indije (ASI) u suradnji s međunarodnim agencijama i uz velikodušnu pomoć mornarice u otkrivanju informacija o potopljenim hramovima. Podvodne ekspedicije su iznimno zahtjevne i ronioci su pronašli oborene zidove, polomljene stupove, stepenice i također blokove kamena razbacane po velikom području iako leže neometano.
Tijekom tsunamija na istočnoj obali Indije 2004. godine, grad Mahabalipuram je danima bio poplavljen i sve strukture oko hrama pretrpjele su znatnu štetu. Međutim, ovaj je tsunami također iskopao arheološko blago koje je stoljećima bilo skriveno u moru. Tijekom tsunamija, kada se more nakratko povuklo oko 500 m, viđen je 'dugi ravni niz stijena' kako izranja iz vode prije nego što je ponovno prekriven. Također, određeni skriveni ili izgubljeni predmeti izbačeni su na obalu kada su se valovi tsunamija povukli i uklonili naslage pijeska koje su prekrivale takve strukture, na primjer veliki kameni lav i nepotpuni kameni slon.
Bogata povijest Mahabalipurama već se dobro odražava zahvaljujući široko rasprostranjenim tradicionalnim skulpturama u susjednim stanovima i zanimljivo je da se danas grade sličnim tehnikama koje su se koristile prije mnogo vremena. Takva su otkrića obnovila zanimanje za Mahabalipuram i istrage su u tijeku kako bi se otkrila pitanja i teorije o prošlosti grada.
***
