''JNU i Jamia Milia Islamia svjedoče ružnim scenama tijekom projekcije BBC-jevog dokumentarca'' – zapravo ništa iznenađujuće. CAA prosvjeduje u dokumentarcu BBC-ja, i JNU i Jamia i mnoga druga vrhunska sveučilišta u Indiji rutinski su u vijestima zbog političkih pokreta i nemira u njihovim kampusima. Javno financirane i plaćene novcem poreznih obveznika, ove institucije visokog obrazovanja prima facie, više se čine političkim rasadnikom nego akademijom koja ima mandat, o trošku poreznih obveznika, da obrazuje/osposobljava ljudske resurse da postanu istraživači, inovatori, poduzetnici i drugi profesionalci posvećeni osobnom, društvenom i nacionalnom razvoju. Naravno, u Indiji nakon stjecanja neovisnosti, sveučilišta više nemaju mandat izbacivati profesionalne političare – ovaj je posao sada prepušten duboko ukorijenjenom izbornom procesu, od seoskog panchayata do parlamentarnih izbora, koji pružaju jasan put za političara od karijere u reprezentativnoj politici uz razumnu ogradu da ideologija revolucionarne utopije više nije održiva. Ali političari će ostati političari pa ono što treba učiniti jest učiniti učenike osjetljivima na vrijednost teško zarađenog novca poreznih obveznika i imperativ vlastitog osobnog i obiteljskog razvoja (ako ne i nacionalnog razvoja). Jedan od načina da se to učini mogao bi biti promatranje sveučilišta kao pružatelja usluga visokog obrazovanja kao dijela šireg nacionalnog gospodarstva i njihovo vođenje prema načelima poslovnog upravljanja kako bi se osigurala učinkovitost. Studenti će postati kupci/korisnici usluga sveučilišta koji će pružateljima izravno plaćati troškove visokog obrazovanja. Isti novac koji se trenutno koristi za dodjelu stipendija sveučilištima koristit će se za izravno plaćanje školarina i životnih troškova studentima koji će ga zauzvrat koristiti za plaćanje pružateljima usluga za njihove usluge. Na taj će način Komisija za sveučilišne potpore postati sektorski regulator. Trebat će osnovati novo tijelo za financije studenata koje će odobravati potpore za obrazovanje i zajmove studentima na temelju ponude za upis te ekonomske i socijalne pozadine studenata (kako bi se osigurala jednakost). Studenti će odabrati sveučilište na temelju rangiranja i kvalitete usluga koje sveučilišta pružaju. Ovo će potaknuti prijeko potrebnu tržišnu konkurenciju među indijskim sveučilištima, što je imperativ u svakom slučaju s obzirom na nedavno objavljeni plan da se renomiranim stranim sveučilištima omogući otvaranje i upravljanje kampusima u Indiji. Indijska sveučilišta morat će se natjecati sa stranim sveučilištima za opstanak i izbjeći stvaranje 'dvije klase' obrazovanih Indijaca. Indija se treba pomaknuti s dijade 'korisnik-pružatelj' na trijadu modela 'korisnik-platitelj—pružatelj' kako bi se osigurala učinkovitost, jednakost i kvaliteta u pružanju usluga visokog obrazovanja.
Usred vijesti da Indija razvija prvo intranazalno cjepivo u svijetu i velike proslave demokracije u Indiji u obliku 74.th Dana Republike, također su stigla izvješća o kamenovanju, tučnjavama i prosvjedima političkih studentskih tijela kao što je SFI na vodećim indijskim sveučilištima JNU i JMI zbog prikazivanja kontroverznih BBC dokumentarac koji navodno ponižava integritet indijskih ustavnih vlasti, posebice vrhovnog suda.
Smješteni u glavnom gradu New Delhiju, i Sveučilište Jawaharlal Nehru i Jamia Milia Islamia (doslovno Nacionalno islamsko sveučilište) osnovani su aktima parlamenta i poznata su središnja sveučilišta eminentnosti koja u potpunosti financira vlada novcem poreznih obveznika. Obojica su u Indiji dobro poznati po akademskoj izvrsnosti kao i po gadnoj sitnoj studentskoj politici koja se odvija u kampusu. Povremeno se oba kampusa pojavljuju više kao politička bojna polja nego kao javno financirane istraživačke institucije od ugleda koje se bave akademskim aktivnostima i izgradnjom nacije kako bi dobile 'vrijednost' za novac koji su ljudi Indije potrošili na njih. Zapravo, JNU ima dug pedigre lijeve politike od svog početka i proizveo je mnoge lijeve vođe poput Sita Ram Yechuryja i Kanhaiye Kumara (sada kongresnika). U nedavnoj prošlosti oba su sveučilišta bila u središtu prosvjeda protiv CAA-e u Delhiju.
Najnoviji u nizu su 'nemiri' u oba kampusa oko prikazivanja druge epizode BBC-jev dokumentarac 'Indija: Modijevo pitanje' koje dovodi u pitanje odgovor Gujarat CM Modija na nerede prije dva desetljeća i baca ljagu na funkcioniranje pravosudnog sustava i autoritet indijskih sudova. Zanimljivo, pakistanska Hina Rabbani upotrijebila je ovaj dokumentarac za obranu Sharifove vlade. Očigledno, ljevičarski studenti željeli su javnu projekciju dok je uprava željela obeshrabriti u iščekivanju nemira u kampusu. Ipak, projekcija je trajala, a javljaju se i ružne scene kamenovanja i policijskih akcija.
Studentska politika igrala je važnu ulogu u borbi za slobodu Indije. Indija je postigla slobodu 1947. zahvaljujući borcima za slobodu iz sjene. Nakon toga, narod Indije je uokvirio svoj Ustav koji je stupio na snagu 26th Siječanj 1950. Kao najveća funkcionalna demokracija, Indija je država blagostanja koja svima jamči slobodu i osnovna ljudska prava, ima neovisno i visoko asertivno pravosuđe te duboko ukorijenjenu demokratsku tradiciju i izborne procese. Ljudi redovito biraju vlade koje ostaju na vlasti na određeno vrijeme dok ne uživaju povjerenje Doma.
U proteklih sedam desetljeća ili tako nešto, dobra infrastruktura visokog obrazovanja pojavila se u Indiji, zahvaljujući uzastopnim naporima vlade. Međutim, te su institucije u velikoj mjeri javno financirane i niske su po kriterijima učinkovitosti i kvalitete. Postoji nekoliko razloga za to, ali 'studentska politika' je jedan od ključnih razloga. Trebalo mi je pet godina da završim trogodišnji studij na Sveučilištu Ranchi zbog odgođene sesije uglavnom uzrokovane politikom u kampusu. Nije neuobičajeno pronaći pokvareno akademsko okruženje u kampusima diljem zemlje, čak ni na renomiranim sveučilištima kao što su JNU, Jamia, Jadavpur itd. Trenutačne epizode nemira u kampusu kao odgovor na BBC-jev dokumentarac samo su vrh ledenog brijega.
Nakon stjecanja neovisnosti, mandat indijskih sveučilišta je obrazovati/obučavati indijske ljudske resurse da postanu istraživači, inovatori, poduzetnici i drugi stručnjaci posvećeni osobnom, obiteljskom i nacionalnom razvoju te opravdati vrijednost javnog novca koji se troši na njihovo upravljanje. Biti rasadnik budućih političara više nije moglo biti raison d'être za njihovu egzistenciju o kojoj se dobro brine jasan put karijere profesionalne politike u duboko ukorijenjenoj parlamentarnoj predstavničkoj demokraciji od seoskog panchayata do razine parlamenta koji također ima odgovarajući prostor za revolucionarne ideologije različitih nijansi unutar sebe.
Jedan od načina da se ispravi trenutni status quo je senzibilizirati studente za vrijednost teško zarađenog novca poreznih obveznika i imperativ vlastitog osobnog i obiteljskog razvoja (ako ne i nacionalnog razvoja) što zauzvrat zahtijeva promjenu u načinu na koji Indija izgleda na visokoškolskim ustanovama od 'javne ustanove' do 'pružatelja usluga koje rade učinkovito'.
Promatrajući sveučilišta kao pružatelje usluga visokog obrazovanja, osim šireg nacionalnog privreda vođen i djelovao na načelima poslovnog upravljanja ima potencijal za poboljšanje učinkovitosti i kvalitete.
Trenutačno država i plaća i pruža usluge korisnicima (studentima), a korisnici nisu svjesni cijene usluga. Ono što je potrebno je podijeliti platitelja i pružatelja. Time će studenti postati kupci/korisnici usluga sveučilišta. Oni će izravno plaćati pružateljima (sveučilištima) troškove visokog obrazovanja u obliku školarina. Sveučilišta ne dobivaju nikakva sredstva od države. Njihov glavni izvor prihoda bit će školarina koju plaćaju studenti, a koja će zauzvrat dobivati od države. Isti novac koji se trenutno koristi za dodjelu stipendija sveučilištima koristit će se za izravno plaćanje školarina i životnih troškova studentima koji će zauzvrat njime plaćati davateljima usluga. Na taj način Komisija za sveučilišne potpore postaje sektorski regulator.
Trebat će osnovati novo tijelo za financije studenata koje će osigurati 100% sredstava za podmirenje školarina i životnih troškova svim studentima kandidatima u obliku stipendija za obrazovanje i zajmova na temelju ponude za upis sa sveučilišta. Ekonomski i socijalno podrijetlo učenika mogu se uzeti u obzir kako bi se osigurala pravednost.
Studenti će odabrati tečaj i pružatelja usluga (sveučilište) na temelju rangiranja i kvalitete usluga koje sveučilišta pružaju, što znači da će se sveučilišta međusobno natjecati kako bi privukla studente i ostvarila prihod. Stoga će ovo uliti prijeko potrebnu tržišnu konkurenciju među indijskim sveučilištima, što je u svakom slučaju imperativ s obzirom na nedavno objavljeni plan da se dopusti navodnim stranim sveučilištima otvoriti i voditi kampuse u Indiji. Indijska sveučilišta morat će se natjecati sa stranim sveučilištima za opstanak i izbjeći stvaranje 'dvije klase' obrazovanih Indijaca.
Indija se treba pomaknuti s dijade 'korisnik-pružatelj' na trijadu modela 'korisnik-platitelj—pružatelj' kako bi osigurala trostruke ciljeve učinkovitosti, jednakosti i kvalitete u visokom obrazovanju.
***
Povezani članak:
Indija će poznatim stranim sveučilištima dopustiti otvaranje kampusa
