Liberalizacija sektora visokog obrazovanja koja omogućuje renomiranim stranim pružateljima usluga osnivanje i upravljanje kampusima u Indiji potaknut će prijeko potrebnu konkurenciju među javno financiranim indijskim sveučilištima za poboljšanje (osobito u pogledu rezultata istraživanja i iskustva studenata u učenju) što također postaje imperativ za kako bi se izbjegla mogućnost stvaranja nejednakih mogućnosti pri zapošljavanju u privatnom/korporacijskom sektoru zbog prirode „regrutiranja studenata“ u indijskim kampusima stranih sveučilišta.
Komisija za sveučilišne potpore (UGC), regulator sektora visokog obrazovanja u Indiji izdala je Obavijest za javnost i nacrt od Propisi, na 5th siječnja 2023., za savjetovanje koje ima za cilj olakšati osnivanje kampusa stranih sveučilišta u Indiji i njihovo reguliranje. Nakon što dobije povratne informacije od dionika, UGC će ih ispitati i unijeti potrebne izmjene u nacrt te objaviti konačnu verziju uredbe do kraja ovog mjeseca kada ona stupa na snagu.
U skladu s preporukama nacionalna Obrazovna politika (NEP), 2020., regulatorni okvir, s ciljem internacionalizacije sektora visokog obrazovanja, dopušta ulazak stranih sveučilišta višeg ranga da djeluju u Indiji kako bi se osigurala međunarodna dimenzija visokog obrazovanja, omogućila indijskim studentima dobiti inozemni kvalifikacije po pristupačnoj cijeni i učiniti Indiju atraktivnom svjetskom destinacijom za studiranje.
Ključne odredbe nacrta Uredbe su
- Podobnost: Uredba dopušta osnivanje kampusa u Indiji od strane sveučilišta među 500 najboljih na globalnoj ljestvici (ukupno ili predmetno). Ona visoko ugledna sveučilišta koja ne sudjeluju u globalnom rangiranju također će biti prihvatljiva.; sloboda otvaranja kampusa diljem zemlje minus GIFT City; Bit će potrebno odobrenje UGC-a; dvije godine razdoblja prozora za uspostavu kampusa, početno odobrenje na 10 godina, daljnje obnavljanje dozvole za nastavak ovisno o ishodu pregleda.
- Upis: strana sveučilišta slobodna su odlučiti o vlastitoj politici upisa i kriterijima za upis indijskih i stranih studenata; politika rezervacije za indijske studente nije primjenjiva, dok strano sveučilište ne odlučuje o kriterijima upisa.
- Stipendije/financijska pomoć: Stipendije/financijska pomoć studentima temeljena na potrebama iz sredstava koja generiraju strana sveučilišta; Nema pomoći ili financiranja indijske vlade za ovo.
- Školarina: Sloboda stranih sveučilišta da odluče o strukturi školarine; UGC ili Vlada neće imati nikakvu ulogu
- Kvaliteta obrazovanja jednaka onoj u glavnom kampusu u domovini; Provest će se audit osiguranja kvalitete.
- Tečajevi: Dopušteni su samo tečajevi/predavanja fizičkog načina rada; Online tečajevi, tečajevi izvan kampusa/učenje na daljinu nisu dopušteni. Ne bi trebalo ugroziti indijske nacionalne interese.
- Nastavno osoblje i osoblje: Sloboda i autonomija regrutiranja redovitih nastavnika i osoblja na puno radno vrijeme iz Indije ili inozemstva, nastavno osoblje bi trebalo ostati u Indiji kroz razumno vremensko razdoblje, posjećivanje fakulteta na kratko nije dopušteno
- Usklađenost s FEMA 1999 pravilima u repatrijaciji sredstava;
- Pravna osoba može biti pod Zakonom o trgovačkim društvima, LLP ili Joint Venture s indijskim partnerom ili podružnicom. Može započeti s radom u partnerstvu s postojećom indijskom institucijom kao JV. To će biti od posebnog interesa za postojeća indijska sveučilišta.
- Ne može zatvoriti program ili kampus naglo ugrožavajući interes studenata bez obavijesti UGC-a
Ove široke odredbe oslobađaju sektor visokog obrazovanja u Indiji i mogu pomoći u internacionalizaciji ovog sektora. Može uštedjeti odljev deviza zahvaljujući odlasku indijskih studenata u inozemstvo na školovanje (oko pola milijuna indijskih studenata otišlo je u inozemstvo prošle godine po cijeni odljeva deviza od oko 30 milijardi dolara).
Što je najvažnije, ova će uredba uliti duh natjecanja u javno financirana indijska sveučilišta. Da bi bili privlačni, morat će se poboljšati osobito u pogledu rezultata istraživanja i iskustva učenika u učenju.
Međutim, ideja obrazovanja u inozemstvu također se odnosi na stjecanje životnog iskustva života u stranoj zemlji i često je povezana s planom useljavanja. Studiranje u indijskim kampusima stranih sveučilišta možda neće biti od velike pomoći onima s takvim planovima. Takvi diplomanti mogu činiti/ostati dio indijske radne snage.
Ozbiljnije gledano, ova reforma ima potencijal proširiti jaz između bogatih i siromašnih i stvoriti "dvije klase" profesionalaca u radnoj snazi. Studenti iz imućnih obitelji s engleskim srednjim podrijetlom naći će se u indijskim kampusima stranih sveučilišta i završit će s dobrim poslovima u privatnom/korporacijskom sektoru, dok će oni s neengleskim podrijetlom iz obitelji s ograničenim resursima završiti na indijskim sveučilištima. Ova nejednakost mogućnosti u pogledu pristupa obrazovanju u indijskim kampusima stranih sveučilišta s vremenom će se pretvoriti u nejednakost mogućnosti zapošljavanja u privatnom i korporativnom sektoru. To može pridonijeti 'elitizmu'. Javno financirana indijska sveučilišta mogla bi ublažiti ovu mogućnost ako bi mogla biti na visini te prilike i poboljšati kvalitetu kako bi svojim diplomantima omogućila premošćivanje jaza u vještinama potrebnim za zapošljavanje u korporativni sektor.
Bez obzira na to, reforme su značajne za indijski sektor visokog obrazovanja.
***
