Mahashivratri je godišnji festival posvećen Gospodinu Shivi, Adi Deva.
To je prilika da božanstvo izvodi svoj božanski ples, nazvan Tandava ili Shivin kozmički ples.
"U hinduističkoj religiji, ovaj oblik plešućeg Gospodina Shive poznat je kao Nataraj i simbolizira Shakti, ili životnu snagu. Kao što ploča uz kip objašnjava, vjerovanje je da je Lord Shiva pokrenuo svemir u postojanje, motivirao ga i na kraju će ga ugasiti. Carl Sagan povukao je metaforu između kozmičkog plesa Nataraja i modernog proučavanja 'kozmičkog plesa' subatomskih čestica". (CERN)
Slavni astrofizičar Carl Sagan povukao je metaforu između Shivinog kozmičkog plesa i kozmičkog plesa subatomskih čestica sljedećim riječima:
"Hinduistička religija jedina je od najvećih svjetskih vjera posvećena ideji da sam Kozmos prolazi kroz ogroman, doista beskonačan broj smrti i ponovnih rođenja. To je jedina religija u kojoj vremenske ljestvice odgovaraju, bez sumnje slučajno, onima moderne znanstvene kozmologije. Njegovi ciklusi traju od našeg običnog dana i noći do Brahminog dana i noći, dugi su 8.64 milijarde godina, što je dulje od starosti Zemlje ili Sunca i otprilike pola vremena od Velikog praska. I još uvijek postoje mnogo dulje vremenske skale.
Postoji duboka i privlačna ideja da je svemir samo san boga koji se, nakon sto Brahminih godina, rastvara u san bez snova. Svemir se rastapa s njim – sve dok se, nakon još jednog Brahminog stoljeća, on ne promeškolji, ponovno sabere i ponovno počne sanjati veliki kozmički san. U međuvremenu, drugdje, postoji beskonačan broj drugih svemira, svaki sa svojim bogom koji sanja kozmički san. Ove velike ideje ublažene su drugom, možda još većom. Kaže se da ljudi možda nisu snovi bogova, već da su bogovi snovi ljudi.
U Indiji postoji mnogo bogova, a svaki bog ima mnogo manifestacija. Chola bronca, lijevana u jedanaestom stoljeću, uključuje nekoliko različitih inkarnacija bog Šiva. Najelegantniji i najuzvišeniji od njih je prikaz stvaranja svemira na početku svakog kozmičkog ciklusa, motiv poznat kao kozmički ples Shive. Bog, koji se u ovoj manifestaciji naziva Nataraja, Kralj plesa, ima četiri ruke. U gornjoj desnoj ruci je bubanj čiji je zvuk zvuk stvaranja. U gornjoj lijevoj ruci nalazi se plameni jezik, podsjetnik da će svemir, sada novostvoren, za milijarde godina biti potpuno uništen.
Ove duboke i ljupke slike su, volim zamišljati, neka vrsta predosjećaja modernih astronomskih ideja. Vrlo je vjerojatno da se svemir širi od Velikog praska, ali nikako nije jasno da će se nastaviti širiti zauvijek. Širenje se može postupno usporiti, zaustaviti i preokrenuti. Ako u svemiru ima manje od određene kritične količine materije, gravitacija galaksija koje se udalje neće biti dovoljna da zaustavi širenje i svemir će zauvijek pobjeći. Ali ako ima više materije nego što možemo vidjeti - skrivene u crnim rupama, recimo, ili u vrućem, ali nevidljivom plinu između galaksija - tada će se svemir držati zajedno gravitacijski i sudjelovati u vrlo indijskom nizu ciklusa, širenju praćenom skupljanjem , svemir nad svemirom, kosmos bez kraja.
Ako živimo u takvom oscilirajućem svemiru, onda Veliki prasak nije stvaranje Kozmosa, već samo kraj prethodnog ciklusa, uništenje posljednje inkarnacije Kozmosa”. (ulomak iz knjige Kosmos Carl Sagan stranica 169).
***
***
