Puške, granate, tenkovi i artiljerija. To je ono što čovjeku pada na pamet kada se obučeni profesionalni vojnici sukobe s neprijateljima na granici. Bilo da se radi o neobjavljenom, niskom ratu na indijsko-pakijanskoj granici ili o pravom ratu poput onog u Ukrajini između ruskih i ukrajinskih vojnika, uporaba oružja i streljiva je sine quo non.
Ali ne na indijsko-kineskoj granici.
Indijski ministar obrane nedavno je izvijestio parlament o incidentu na granici u sektoru Tawang u Arunachal Pradeshu 09. prosinca 2022. Rekao je '' Dana 09. prosinca 2022., vojnici PLA pokušali su prekršiti LAC u području Yangtse sektora Tawang i jednostrano promijeniti status quo. Kineski pokušaj naišao je na otpor naših trupa na čvrst i odlučan način. Sučeljavanje koje je uslijedilo dovelo je do fizičkog obračuna u kojem je indijska vojska hrabro spriječila PLA da prijeđe na naš teritorij i natjerala ih da se vrate na svoja mjesta. Tučnjava je dovela do ozljeda nekoliko ljudi s obje strane. Želim podijeliti s ovim Domom da na našoj strani nema smrtnih slučajeva niti ozbiljnih žrtava.''
Bez vatrenog oružja, bez upotrebe bombi, granata, tenkova itd. s bilo koje strane u pokušaju rješavanja graničnih sporova između dva azijska diva na nuklearni pogon. Samo fizički obračun koji je nažalost doveo do obostranih ozljeda. Međutim, ranije je bilo gubitaka na obje strane Galwane sukob između Indije i Kine.
To je prilično suprotno od bezobzirnog i nasumičnog pucanja i granatiranja na indijsko-pakistanskoj granici koje ne štedi čak ni nedužne civile u susjednim pograničnim selima.
Zašto ovakvo ''nenasilno'' ponašanje protivničkih vojnika na indijsko-kineskoj granici? Očigledno, zasluge za to idu 'Ugovor o miru i spokoju' potpisan između dviju zemalja 1993. godine koji propisuje ''nijedna strana neće upotrijebiti ili prijetiti da će upotrijebiti silu protiv druge na bilo koji način''.
Međutim, postoji bezbroj međunarodnih mirovnih ugovora (kao što je poznati Shimla sporazum iz 1971. između Indije i Pakistana) koji se obično ne poštuju čak ni onoliko koliko obećanje tinejdžera prijatelju.
I Indija i Kina su brzorastuće ekonomije, obje su vrlo ambiciozne oko svog mjesta u međunarodnom društvu. S BDP-om od 18 trilijuna dolara, Kina je već drugo najveće gospodarstvo u svijetu s prihodom po glavi stanovnika od 12,500 dolara. Indija je, s druge strane, peto/šesto najveće gospodarstvo s BDP-om od 3 trilijuna dolara i prihodom po stanovniku od 2,300 dolara. Mir i stabilnost su preduvjeti za uzlazni rast.
Možda obje zemlje prepoznaju činjenicu da moć i eminencija dolaze iz gospodarskog rasta i napretka u znanosti i tehnologiji. Rusija dokazuje ovo stajalište više nego išta drugo.
***
